Zatvarajuci kapke odsjaju jedne zvezde
nocas sam otvorila kovcheg
nekakvih davnih snova, uspomena...
pronashla sam trenutak vechnosti
uhvacen u jednu teglu bez poklopca
sa nadom da nece nestati...
mi pripadamo istoj grupi dusha
nash spoj je otishao duboko u zemlju
i ne mozhe se lako ishchupati...
putevi se ponovo ukrshtaju
i mi cemo krenuti sa obe staze
korachacemo paralelno
zhiveci dva, tri ili sto zhivota u jednom dahu...

sat vasione otkucava.